Skip to content

Kako napraviti francuski tost

Francuski tost vrlo je fleksibilan recept. Postoje stotine različitih varijacija i mogu biti:

  • Pržene ili pečene
  • Priprema se i poslužuje odmah, ili se priprema unaprijed i čuva preko noći
  • Ovisno o sastojcima (npr. slani ili slatki), pogodan je za doručak, glavni obrok ili desert

Ovaj članak daje pregled različitih recepata i opisuje kako napraviti francuski tost. Također govori o povijesti ovog recepta i zanimljivim trivijalnostima. Iako postoji mnogo različitih recepata, osnovni koraci i sastojci su:

  • Kriške kruha (po mogućnosti malo stari kruh)
  • Mješavina jaja i mlijeka, u kojoj se namače kruh. Neki od bogatijih recepata koristit će i vrhnje.
  • Šećer i/ili začini. Ovisno o receptu, mogu se dodati tijekom pripreme ili se mogu dodati nakon kuhanja. Javorov sirup popularna je zamjena za šećer, posebno u Kanadi i SAD-u. Uobičajeni začini uključuju muškatni oraščić, vaniliju i cimet.
  • Namočeni kruh pržite ili pecite, ovisno o receptu.

Podrijetlo francuskog tosta nije sigurno, ali dokumentirani su recepti koji datiraju iz šesnaestog stoljeća. Recept je europskog podrijetla, ali ne nužno i francuski jer se varijacije nalaze u mnogim europskim zemljama, ali sada je nepoznato koja je zemlja izvorno tvorac. Zapravo, s obzirom na osnovnu i uobičajenu prirodu sastojaka, uz jednostavnost pripreme, vrlo je moguće da je neovisno razvijen u više različitih zemalja. Ni ime nije trag za njegovo podrijetlo, budući da ima različita imena u različitim zemljama. U zemljama engleskog govornog područja poznat je kao “francuski tost”, navodno naziv koji su mu tijekom stogodišnjeg rata dali engleski vojnici koji su služili u Francuskoj, a koji su često imali malo drugog za jelo (iako ovo objašnjenje nije definitivno dokazano) . Prije stogodišnjeg rata, u Engleskoj je bio poznat kao “Poor Knight’s Pudding” ili “Poor Knight’s of Windsor”, možda zato što bi to bilo osnovno, ali pristupačno jelo za viteza s malo novca. U drugim zemljama, ovaj recept ima različite nazive. U Francuskoj su ga zvali “pain perdu” (izgubljeni kruh), jer je to bio način korištenja kruha koji je ustajao i koji bi inače bio bačen (drugim riječima, izgubljeni kruh). Sličan obrazac nalazimo u Finskoj, gdje se osnovni recept zvao ”
köyhät ritarit” (siromašni vitez) ali ako bi se dodali šećer i pekmez (u to vrijeme relativno skupi sastojci) zvalo se ”
rikkaat ritarit“ (bogati vitez).

U Americi su postojali brojni nazivi za recept, ali možda je prije Prvog svjetskog rata bio najpoznatiji kao “njemački tost”. Međutim, antinjemački osjećaji u to vrijeme rezultirali su preimenovanjem u “francuski tost”. Od 2003. antifrancuski sentiment u dijelovima SAD-a koji je proizašao iz suprotstavljenih stajališta oko rata u Iraku rezultirao je preimenovanjem u “Freedom Toast” u Bijeloj kući, američkom Kongresu i nekim restoranima. Otprilike u isto vrijeme te su institucije preimenovale “pomfrit” u “pomfrit slobode”.

Nekoliko različitih recepata i dodatne informacije o francuskom tostu nalaze se u Kako napraviti francuski tost. Slijedi tipičan recept:

Sastojci (za 4 osobe):

  • 12 kriški kruha (deblji rez). Malo stariji kruh je bolji jer će bolje upiti smjesu tijesta. Ako nemate stari kruh, narezani svježi kruh možete ostaviti neko vrijeme vani da se malo osuši.
  • 6 jaja
  • 3/4 šalice mlijeka
  • 1 žličica ekstrakta vanilije
  • 1 žličica mljevenog cimeta

Priprema

  • Umutiti jaja
  • Dodajte mlijeko, vaniliju i cimet. Pomiješajte s razmućenim jajima.
  • Namočite kriške kruha u smjesu.
  • Namočeni kruh pržite s jedne strane dok ne porumeni, zatim okrenite i pržite dok druga strana ne porumeni. Upotrijebite tavu s neprijanjajućim premazom ili dodajte maslac u običnu tavu za prženje kako biste izbjegli da se tost zalijepi za tavu.
  • Poslužiti. Ovisno o individualnom ukusu, po vrhu se može posipati šećerom ili dodati javorov sirup.

Gore navedeni recept možete lako promijeniti korištenjem različitih začina (npr. muškatni oraščić) tijekom pripreme ili dodavanjem različitih nadjeva (npr. džem) koje gosti mogu dodati. Može se učiniti bogatijim vrhnjem ili prikladnijim za glavno jelo dodavanjem neslatkih nadjeva. Konačno, postoje brojne verzije ovog recepta koje se temelje na pečenju, a ne na prženju. Kliknite na gornju vezu za primjere.